NEŽNI DODIR BESKRAJA

Susreo sam Te, slučajno?
na otvorenom drumu,
koji vodi u Beskraj...

Osetih dodir, Tvoj?
Ili je to bio samo
nežni dodir Beskraja

Ono što nas je spojilo
Bila je namera Beskraja.

Iako večan,
Bio je to TREPTAJ u vazduhu
I shvatih, sve što možemo uraditi
Je da se sjedinimo sa tom namerom Beskraja...

Ležimo mirni, spokojni,
Ispod nas trava,
Pune oči neba
U tom treptaju
Bili smo jedno,
Sa zemljom,
Zadnjom ljubavi ratnika
I univerzumom...

„Ne brini“, reče mi,
„Ne ludiš.
Ono što si osetio
Bio je samo
nežni dodir Beskraja“

Odavno te poznajem,
menjaš se,
(kao uostalom i ja)
i otvaraš mi vrata
novih dimenzija.

Sada odlaziš,
zauvek?
I ostavljaš me samog
da na nogama izdržim
Konačni
dodir Beskraja

PESMA ZA NAS DVOJE

Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog srece njene
i srece moje.
Pijana kisa siba i mlati,
vrbama vetar cupa kosu.

Kuda cu?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam, gladan i mokar,
zasto se nismo sreli nikad?

Il je vec bilo?
Trebao korak?
Mozda je sasvim do mene dosla.
Al' ja,
u krcmu svratio gorak,
a ona
ne znajuci-prosla.

Ne znam.
Ceo svet smo obisli
u zhudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.

Da, mora da je tako


M.Antic

PJESMA NAD PJESMAMA

Zaručnik: Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa!
Oči su tvoje kao golubice, ispod koprene svijetle.
Kosa ti je kao stado koza, što silaze gore gileadske.
Zubi su ti kao stado ovaca, što upravo izlaze iz kupala, kad se strižu: sve s blizancima, nijedne među njima nema bez janjeta.
Usne su ti kao vrpca grimizna, milina resi usta tvoja.
Kao kriške mogranja sjaju tvoja lica ispod koprene.
Vrat ti je kao toranj Davidov zidnim vijencima naoružan, tisuće štitova vise na njemu, štitova od samih junaka.
Prsa tvoja: dva blizanca srnčeta, što pasu među ljiljanima.
Dok dan zahladi i sjene uteku, htio bih poći k smirnovoj gori, k tamjanovu humu.
Sva si lijepa, prijateljice moja, nema ljage na tebi.
Dođi s Libanona, zaručnice, k meni, dođi s Libara, dođi k meni!
Siđi s brijega amonskoga, s vrhunca senirskoga i hermonskoga, iz pećina lavovskih, s gora risovskih!Ranjavaš srce moje, sestro zaručnice moja, očaravaš mi srce svakim pogledom očiju svojih, svakom karikom uresa na vratu svojemu!

Kako je blaga ljubav tvoja, sestro zaručnice moja, mnogo je slađa od vina ljubav tvoja!
Svaku mirodiju nadvisuje miris ulja tvojih.

Usne tvoje, zaručnice, kaplju medom.
Jezik tvoj krije med i mlijeko.

Miris je haljina tvojih kao miris Libanona.

Vrt je sestra zaručnica moja, dobro ograđen, studenac zatvoren, izvor zapečaćen.
Nasad je tvoj voćnjak šipaka, pun plodova prekrasnih, cipra i narda,

Narda i šafrana, iđirota i cimeta i svakojakih rastlina za kad, smirne i aloja, sa svakojakim najfinijim balsamima.

Izvor vrta mojega jest studenac žive vode, što teče s Libanona.

MOLITVA BOGU

U meni strah, nemir u dusi
sve oko mene sad se rusi
telo mi drhti ispred mene tama.....

Sve u meni sad se lomi
dobro i zlo bitku biju,
nemam pravo drugima da sudim
Bogu se molim da ne poludim,
pravednu me na krst razapinju
kaljaju me, cast mi uzimaju
oprosti im Boze, sta cine ne znaju.

Veliko iskusenje u meni je sada
jaka sam, lomim se, jos postoji nada,
POMOZI BOZE vrata mi otvori,
ne dozvoli da mi dusa u paklu izgori.

Raj i pakao, samo korak deli
dobro i zlo tu su se sreli,
blizu smo pakla daleko od raja
zivot i smrt tanka nit razdvaja
CINI DOBRO DOBRO CE NAM BITI
CINI LOSE I TO CE NAS STICI
NA BOZIJI SUD SVI CEMO ICI.

SVIĐAŠ MI SE KADA ĆUTIŠ

Sviđa mi se kada ćutiš, jer kao da te nema,
a mene čuješ izdaleka, i moj te glas ne dodiruje.
Izgleda da su ti oči uzletele
i da je poljubac zatvorio tvoja usta.

Kao da su sve stvari ispunjene dušom mojom,
izranjaš iz njih, prepuna duše moje.
Leptiru sna, nalik si duši mojoj,
nalik si reči melanholičnoj.

Sviđa mi se kada ćutis i kao da si daleko.
I kao da jadikuješ, leptiru što gugučeš.
Čuješ me izdaleka, a moj te glas ne doseže:
pusti me da zaćutim ćutnjom tvojom.

Pusti me govoriti i ćutnjom tvojom,
poput svetiljke jasnom, kao prsten jednostavnom.
Poput noći si, ćutljiva i zvezdana.
Zvezda ja ćutnja tvoja, tako daleka i srdačna.

Sviđa mi se kada ćutiš, jer kao da si odsutna.
Daleka i bolna kao da si umrla.
Potom, reč jedna i osmeh dostatni su.
A ja sam veseo, radujem se, jer to nije zbilja.

...

Koraci tvoji sa pločnikom
Razgovaraju
Koraci tvoji pevaju
U mome telu
Bosi koraci tvoji vesele
Stidljivu rosu
I duboke ostavljaju tragove
U snegu moga sna

Vasko Popa

DUŠA TI JE BILA

Duša ti je bila
otvorena, svijetla
tako da ne mogoh
nikad u nju ući.
Okušah prečace
uzane, prolaze
strme i opasne.
Al tvojoj se duši
pristupiti moglo
putima širokim.
Spremih ljestve
vitke- zidine visoke
sanjah kako priječe
pristup tvojoj duši
-ali duša tvoja
bijaše bez straže,
zidova i plota.
Tražio sam k tebi
uska vrata duše,
al duša ti bješe
tako otvorena,
da nikakvih vrata
na njoj nije bilo.
Gdje je počinjala?
Svršavala, gdje je?
I ostadoh tako
zauvijek sjedeći
tu, na zagonetnom
pragu tvoje duše.

Salinas, Pedro

Kako istinu reci da zelim te,
da u nju ne sumnjas?
Kako objasniti zudnju srca,
pokazati snove i dane sanjarenja
o nama. Pokazi mi, reci mi ...
Kako pokazati drhtaj duse,
plamen srca i zudnju u prstima..
Kako reci istinu da zelim te da
u njega ne posumnjas?
Daleko si, daleko da bi znala za bol
duse i ceznju usana mojih, daleko si,
da bih ti darivao radost novih jutara
i neznost setnih usana…
Dalekooooo si ...
daleko, sunce moje.

Post uredio: jovanbac, u: 06/01/2008 14:45

Post uredio: jovanbac, u: 06/01/2008 14:46

Post uredio: jovanbac, u: 24/01/2008 23:39

kao rascvetali cvet u cvatu.
Nabubrelih latica.Siri svoje latice
u ocekivanju toplih, pcelinin
razigranih pokreta i zagrljaja.

Kao .devojcica nabujalih oblina
u rastu svojega cveta, siri latice
svoje u iscekivanju i uzimanju
njenoga mirisa i cveta…

Post uredio: jovanbac, u: 06/01/2008 14:50

MOJI PRIJATELJ
Ako umres prije mene,
Pitaj mozes li povesti prijatelja?
Dozivis li stotu, ja cu zivjet
Jedan dan manje od tebe,
Tako da nemoram zivjeti
Bez tebe..
Pravo prijateljstvo je kao dobro zdravlje;
Vrijednosti mu se prepoznaju tek
Kad se izgubi...
Pravi prijatelj je onaj
Koji ulazi kada
Ostatak svijeta izlazi....
Otac je uvijek govorio:
Kada umres ako si imao
pet pravih prijatelja
Imao si divan zivot.
Oslonit cu se na tebe
A ti se osloni na mene
I bit ce sve uredu.
Prijateljstvo je jedan um
u dva tijela.
Ne hodaj ispred mene,
Mozda te necu slijediti...
Ne hodaj ispred mene,
Mozda te necu voditi...
Hodaj uz mene i
Budi mi prijatelj....
Prijatelj je onaj tko poznaje
Pjesmu tvog srca i moze ti
Ju otpjevati kad zaboravis rijeci...
Idemo razlicitim zivotnim
utevima, ali svejedno kuda
Idemo nosimo dio jedan
drugog...
Zato vas sve volim
=================================================
snovi

velike ruke imaju usce koje ih pretvara u
okean
veliki vetar ima prozracne puteve ka ravnici
ja imam samo san, obican malecki san
u kome sam za pedalj blize ponekoj zvezdi i ptici

u zoru od svega toga citavo nebo izraste
na mojim rukama toplim i obrazima snenim
i dan je nalik na neke zenice graoraste
oivicene zelenim

i uopste, zvedo i ptico,
uopste - celi svete,
divno je kad se u nama cekanje javi,
pa se od toga na usni nesto rumeno isplete
i nesto graorasto i zeleno u glavi

MIKA ANTIC

Odnjela je u smrt srecu...Svu divotu prolaznosti...
Vjetar nosi sirom ceste...Sve pozutjele papire...
Na njima vec tako bljede...Ljubavne se pjesme skrile...
A na jednom sada pise...Prostom oku jedva dato...
"Voleo sam tebe silno,voleo sam moje zlato...

Ali mene vise nema, sudbina je tako htjela...
Odavno mi srce uze i rastavi na dva dijela... Jedan dio srca
moga u tvom srcu spava... Drugi dio u njedrima snije..
Prekrit ce ga trava... Ali ljubav nikad nece..
.Ni sudbina ukrast meni... Jer ti blista u mom oku...

U svakoj mojoj uspomeni... Sad na kraju pjesme moje
i moga zivota, na grudi privi lane svoje...
Nek bljesne posljednja ljepota. Hladne usne ti mi ljubi.
Zadnji put mi oci sklopi... Da ne vidi dusa moja kako
tvoje srce kopni... "Gdje si sada lane moje...
lane moje slatko malo... Daj da cujem rijeci tvoje.

Sto si srce zemlji dalo? Vrati mi se lane moje...
Lane moje krhko, malo... Nikad ne bi dirnuo te da sam
samo, samo znao... Ti si bila samo zena...
Ja te voljet nisam smio... Lane moje, lane milo...
Zivot sam ti unistio... Oprosti mi lane moje...
Oprosti mi moja draga. Nek ti Nebo pruzi ruke,
nek ti vjecnost bude blaga...

Ivo Andric-"Misao"


Tama je nastala i strepnja
i sva su sunca zašla
kad je Bog,ko blagu munju,poslao
utjehu koja dolazi od misli.

Utjeha koja dolazi od misli
najviše je od svih darova
nebeskih krajeva koje ne poznajemo,
a ni senka joj nije
najveća zemaljska sreća.

Gle,siromašak,
oličenje svake zemaljske patnje:
nepravdi,stradanja,bola,
putuje,sjajan,na oblacima,
caruje nad svim harmonijama,
nošen
utjehom koja dolazi od misli.

LJUBAV JE...

- Vernost
- Volja za Zivot
- Harmonija
- Simpatija
- Pomoc
- Sve zajedno raditi
- U teskoj situaciji biti zajedno
- Tugu i Srecu zajedno deliti
- Uvek biti jedno za drugo
- Poklone Pokloniti
- Jedno drugoga Priznati
- Sve jedno za drugo uraditi
- Ne svadjati se za svaku sitnicu
- Ljubav objasniti
- Nikada je/ga ne prevariti
- Ne kritikovati jedno drugo
- Spremnost za zrtvovanje
- Jedno drugo slusati
- Jedno od drugog osecati osecaje
- Medjusobno greske oprastati
- Zajdeno pricati osvemu
- Smeti se izjasniti
- Iako drugo, misljenje Partnera prihvatiti
- Probleme zajedno resavati
- Zajednicki zivotni put
- Ne smetati jedno drugome
- Sa punim zadovoljstvom DA reci jedno drugome
- Medjusobne zelje iz ociju procitati
- Medjusobno ne biti ljubomorni
- Za ljubav partnera ne raditi ono sto ne voli
- Uvek jedno na drugo misliti
- Uvek jedno drugome oprastati
- Obecanja ostvariti
- Ostati zajedno
- Moci popustiti
- Otvoreno reci ono sto se misli
- Jedno drugo prihvatiti tako kakvi su
- Zajednicke drugove imati
- Imati Slobodu

Čudo velim
puno jeke
buke i bola
što dušu djeli na pola.

Ljebav je vjetar u kosi
duga u oku
što pravi
sjenu duboku.

Ljubav je
kad u duši gori
peče i štipa,
ne da ti da spava,
otežala glava.

Ljubav je
more
modro i duboko
kad ušeta u oko.

Ljubav je
i santa leda
što u duši
ponekad se ruši.

Ljubav je i magla gusta
spaljena suncem
ostaje pusta.

Ljubav je
lepitir i cvijet
dječiji dah
što mrvi me u prah.

Ljubav je
mjesec žut,
neravan put.
Nebeske zvijezde
u srcu se gnijezde.

Ljubav je
oluja i kiša
što dušu kovitla
pa se opet stiša.

Ljubav je
planina ,rijeka
polje i selo
dunja žuta,
kuća kraj puta
zambak i seboj,
crveni mak,
bijela ruža,
livada rosna,
ljubav mi
rodni kraj
i roditelji moji
i ja među njima.

KISA JE TUZNA PADALA MRACNO JE BILO SVE
KAPLJICA ZA KAPLJICOM LIJE NAJAVLJUJU GROMOVE
SKRIPA ZA SKRIPOM KOCNICA VRTI SE SVE U MJESTU
JOS UVJEK SE TOGA SJECAM I VIDIM TU PROKLETU CESTU....

JECAJE, PLAC I BOL U NOZI
CUJEM NJEGOV GLAS::: DODZI POMOZI
PRILAZIM NA KOLJENIMA I SA BOLOM SE BORIM
DA OSTANE ZIV JA BOGA MOLIM...

SUZA ZA SUZOM SA KISOM SE MRVI
VIDJEH GA LEZI I SAV JE U KRVI
KRIKNULA SAM GLASNO SA BOLOM U NOZI
POGLEDALA U NEBO I REKLA:BOZE POMOZI...

VIDJEH MU LICE I SUZU U OKU
POLAKO SE GUBIM I NISAM U TOKU
DRZIM GA NA RUKAMA I LJUBIM MU RUKU
DRAGI boze SKRATI MU MUKU...

OSJECAM DA PADAM NA NJEGOVE GRUDI
ZASTO NAM BOG NA OVAJ NACIN SUDI
KISA I DALJE PADALA JE I SVE SE VRTILO U KRUG
BILO BI MI PUNO LAKSE DA MI JE NEKI DRUG...

GRMILO JE JAKO I TUZNO JE BILO SVE
OSJETIH BOL U DUSI I IZUSTIH MOLITVE:
"""BOZE SACUVAJ GA OD BOLI I ZLA
AKO MU BUDE NESTO UMRJECU ZA NJIM I JA.""""

KAO DA ME CUO SA RJECIMA TIM
OSJETILA SAM GLASOVE GOTOVO JE SNJIM
ZADRHTALA SAM SVA I JEKNULA GLASNO
DA JE IZUMRO BILO MI JE JASNO...

VRISTALA SAM I PLAKALA I LJUBILA MU KOSU
ISTO KAO DANAS STO LJUBIM NA GROBU ROSU
SVE JE BILO KASNO ZA MOLITVE MOJE
JA TE VOLIM NEKA PAMTI MRTVO SRCE TVOJE...

TEBE NEMA I MNOGO ME BOLI
ALI MOJE SRCE CE I DALJE DA TE VOLI
I KAD GOD ZA TEBE IZUSTIM MOJU MOLBU
TAD SJEDIM I LIJEM SUZE NA GROBU....

OPROSTI MI MOLIM TE, TU NOC MOJE MILO
VJERUJ DA NEZNAM STA JE SA KOCNICA BILO
JEDNOSTAVNO NEZNAM KAKO DA SE DESI TO
KAD SE SVEGA OVOG SJETIM VJERUJ DA MI JE ZLO...

OPROSTI MI MILI MOJ,NI MENI LAHKO NIJE
JA TE VOLIM I VOLJECU ZASTO DA SE KRIJE
MRZIM KISU I TU PROKLETU CESTU
RADO BI DA SAM NA TVOM MJESTU....

VOLIM TE JOS UVJEK........MEDU MOJ

Saputao je: "Lane moje...
"Lane moje krhko... malo...
Sto si svijetu srce dalo...
Ljubav cista... ljubav blaga...
Gdje si sada Lane moje,
gdje si sada draga?

Ali Lane sad ne zbori...
Nema više slatkog stiha...
Suti draga... bljeda njema...
prelijepa je tako tiha...
Na tom odru... sva u cvijecu...

U bjelini nevinosti...
Odnjela je u smrt srecu...
Svu divotu prolaznosti...
Vjetar nosi sirom ceste...
Sve pozutjele papire...

Na njima vec tako bljede...
Ljubavne se pjesme skrile...
A na jednom sada pise...
Prostom oku jedva dato...
"Voljela sam tebe silno,
voljela sam moje zlato...

Ali mene vise nema,
sudbina je tako htjela...
Odavno mi srce uze...
i rastavi na dva dijela...
Jedan dio srca moga u
tvom srcu spava...

Drugi dio u njedrima snije...
Prekrit ce ga trava...
Ali ljubav nikad nece...
Ni sudbina ukrast meni...
Jer ti blistas u mom oku...

U svakoj mojoj uspomeni...
Sad na kraju pjesme moje i
moga zivota, na grudi privi
Lane svoje...Nek bljesne
posljednja ljepota...

Hladne usne ti mi ljubi...
Zadnji put mi oci sklopi...
Da ne vidi dusa moja
kako tvoje srce kopni...

"Gdje si sada Lane moje..
Lane moje slatko malo...
Daj da cujem rijeci tvoje.
Sto si srce zemlji dalo?

Vrati mi se Lane moje...
Lane moje krhko, malo...
Nikad ne bi dirnuo te
Da sam samo, samo znao...
´Ti si bila samo dijete...

Ja te voljet nisam smio...
Lane moje, Lane milo...
Zivot sam ti unistio...
Oprosti mi Lane moje...
Oprosti mi moja draga...
Nek ti Nebo pruzi ruke...
nek ti vjecnost bude blaga...

Volio sam jedno Lane...
Volio sam ja leptira...
Slomio joj njezno srce...
Slomio joj krila...
Kad bi barem Nebo plavo...
kaznilo mi gresne grudi...

Neka vrati Lane malo...
Neka meni... meni sudi...
Slatko snivaj moja draga...
Slatko snivaj dijete milo...
Oprosti mi lane moje...

Oprosti mi moja vilo..."

Ja zamišljen duh koji se trudi,
Da i korake svoje usporava:
pazeć da ona mesta izbegava
Kud peskom stope ostavljaju ljudi.

No, ko drukčiju zaštitu da stvori:
Onu što svet je primetiti neće?
jer u pokretu ugašene sreće -
Spolja se čita što unutra gori.

I uveren sam: brda i šume
obale, reke… sve zna i razume
Moj život koji tajna je za druge.

Puteve divlje nije tražit lako
Al' dođe Amor i počnemo tako:
On i ja o tom razgovore duge.